Tamburaška sekcija

Tamburaška sekcija postoji od samih početaka. Još u tvorničkim prostorijama postojao je Dom učenika gdje su se obučavali budući djelatnici Šećerane. Od samo tri tambure i tri učenika osnovana je prva grupa tamburaša u kojoj su bili Nikola Filipčić, Pavo Debelić i Franz Mesarić. Oni su ubrzo učlanjeni u društvo, a broj tamburaša je rastao. Sviralo se uglavnom za veselice i društvena okupljanja, ali sekcija se postupno uključivala u rad Dramske sekcije i zajedno su odigrali brojne kazališne komade. Osnivanjem Folklorne sekcije, tamburaši i plesači zajedno su uvježbavali razne koreografije i svakim svojim nastupom oduševljavali publiku. Krajem pedesetih godina, točnije 1959. godine, zajedno sa ostalim članovima gimnazijskog glazbenog sastava, članom udruge postaje i Ivan Galović. Zbog svog znanja i umijeća sviranja ubrzo postaje voditelj tamburaške sekcije, a zahvaljujući zajedničkom radu tamburaša, plesača i glumaca svaka grana ovog kulturnog društva doživljava procvat. Kupuju se nove tambure, probe se održavaju gotovo svakodnevno, svira se, pjeva i glumi. Svakog vikenda organiziraju se zabave, kazališne premijere ili plesni nastupi. Poslije svake izvedbe tamburaši sviraju za zabavu, pjevaju za dušu i čitavo naselje odzvanja pjesmom. Od tih veselih dana ništa se nije promijenilo. Tamburica još uvijek dira srca i svaki nastup tamburaške sekcije popraćen je gromoglasnim pljeskom.
Iz godine u godinu tamburica budi sve veći interes i rastući broj mladih tamburaša potaknuo je osnivanje Tamburaškog orkestra. Priča o orkestru vezana je uz osnovnu školu «Boris Kidrič» u naselju Šećerana. U njenoj zbornici početkom školske godine 1972/73 donesena je odluka o osnivanju Tamburaške sekcije u okviru slobodnih aktivnosti škole. Škola za potrebe učenika kupuje 16 tambura slavonskog G-sustava i sekcija počinje sa radom pod vodstvom gospodina Martina Kneževića. Uskoro, zbog potrebe za mirnim prostorom za održavanje proba, školske žice i prostorije udruge spajaju se u zajedničku tamburašku priču. S vremenom, iz slobodnih školskih aktivnosti izbacuje se sviranje tambure, a tamburaška sekcija počinje djelovati isključivo kao sekcija udruge.

Dvije godine nakon osnivanja RKUD-a Kristal, počinje s radom i folklorna sekcija s oko dvadesetak članova. Traži se unutrašnje osvježenje, javlja se potreba za nečim novim, a ujedno želja za obnavljanjem kulturne tradicije kao identitetom jednog naroda koji je u ratnim i poslijeratnim godinama potpuno zamro.
Motivi koji su vodili mlade ljude u folklorne sekcije bili su s jedne strane želja za očuvanjem kulturne tradicije i s druge strane želja za zabavom, putovanjima, upoznavanjem drugih naroda i njihovih običaja, a to su im omogućavala njihova kulturno-umjetnička društva. Na smotrama u to vrijeme društva su uglavnom izvodila slične programe, tako su se na jednoj smotri mogla vidjeti ista kola, čuti iste pjesme, što nije zadovoljavalo mlađe članove koji su težili za nečim novim, pa rado uvježbavali različite koreografije. Koreografije se izvode isključivo na sceni, što zasigurno pridonosi ljepoti i raznolikosti, što gledateljstvo prihvaća sa zadovoljstvom. Stvarajući tako pozitivne poglede na novo, ali ne zapostavljajući niti tradiciju folklorna sekcija Kristala okuplja sve veći broj članova.

Iste 1952. godine kupuje se prvih šest pari slavonske narodne nošnje. Rad sekcije se ne prekida sve do današnjih dana sa svojim usponima i padovima, a najviše zbog smjena generacija, jer veliki broj odgojenih članova nakon završene srednje škole odlazi na dalje školovanje izvan Županje.

Društvo uz pomoć Sladorane dopunjava fond narodnih nošnji iz drugih krajeva bivše države, koje su i danas sačuvane u ormarima našega KUD-a. Kako su kupovane nošnje, tako su se uvježbavale i koreografije drugih krajeva, što doprinosi raznolikosti i bogatstvu. Plesale su se koreografije od Makedonije preko Srbije, Vojvodine, Srijema, Baranje, Banata, Posavine, Podravine, Međimurja, Zagorja, Like, Banije, Slovenije pa sve do Dubrovnika i Bosne i Hercegovine, a najdraža je ipak naša Slavonija.

Folklorna sekcija gostuje po cijeloj bivšoj državi (Slavonski Brod, Rovinj, Guča, Karlovac, Makarska, Brčko, Borovo), a veliko oduševljenje je izazvala i prva zabava Slavonaca u Rijeci, koja se nastavila održavati i idućih nekoliko godina.  Godine 1975. tamburaška i folklorna sekcija odlaze na gostovanje u Zapadnu Njemačku na Međunarodni susret 13 zemalja, kao predstavnik Jugoslavije. Bile su tu još grupe iz Danske, Belgije, Engleske, Francuske, Grčke, Italije, Luksemburga, Nizozemske, Austrije, Španjolske, USA i Njemačke.

Na Smotri folklornih skupina Hrvatske i Slovenije u Bujama Kristal osvaja prvo mjesto, kao i na Republičkom festivalu u Slavonskom Brodu, Metkoviću i drugdje.

U ovom kratkom prikazu folklorne sekcije ne možemo ne spomenuti još neka gostovanja kao što su Njemačka – Reutlingen, Ulm, München, Italija, Poljska, Turska, Francuska, Austrija, Crna Gora. KUD „Kristal – Sladorana“ tipično je gradsko društvo koji izvode folklorne koreografije. Neki naši članovi odlaze u najpoznatije ansamble kao što su: Lado, SKUD „Ivan Goran Kovačić“, FA Zagreb Markovac,  HKUD Osijek 1862, HKUD Željezničar i drugi. Vraćajući se ponovo u Županju dolaze u svoj matični KUD gdje nastavljaju s bogatim plodonosnim radom kao koreografi i voditelji folklornih sekcija. Svoj veliki doprinos u radu i podizanju kvalitete i raznolikosti programa zasigurno su dali: gđa. Mira Sušac, g. Mato Kopić, prof. Slavko Šokičić, g. Tomislav Bikić,  gđa. Sonja Škrobo i danas g. Ivan Zlatunić.

S posebnom zahvalnošću moramo izdvojiti gospodina Matu Kopića (1955 – 2004), koji nažalost više nije s nama, ali je njegov rad bio izuzetno značajan, jer je on kao plesač Ansambla narodnih plesova i pjesama Hrvatske LADO, vrativši se u Županju, usmjerio folklorno stvaralaštvo Slavonije i Baranje u smjeru reproduktivnog folklora na jednu višu razinu te je zahvaljujući njemu postalo zanimljivije i mladima koji se sve više uključuju u rad društva.